Prva točka za obilazak bila je u barokni Perast odakle smo se brodicom prevezli do otočića Gospe od Škrpjela. Otočić je nastao tako što su peraški pomorci na tom mjestu bacali kamenje i tako umjetno stvorili otočić, na kojem su kasnije podigli svetište Gospi od Škrpjela, zaštitnici pomoraca i mornara. Samo nasipanje je trajalo 250 godina. Puno toga smo saznali obilaskom ove crkve, a posebno nas su se dojmila umjetnička djela koja se ondje čuvaju. Najvrjedniji predmet iz cijele crkve je slika Škrpjelska Gospa koja se nalazi na oltaru. Neodvojiva je njezina povijest od povijesti samog otoka,koji i nastaje kao posljedica kulta što se oko ove ikone razvija. Naslikao je kotorski slikar Lovro Marinov Dobričević u 15. stoljeću tehnikom tempere na cedrovoj dasci. Posebno je zanimljiva priča o poklonu koji je crkvi zavjetovala Janueta Kunić-Mijović, poznata kao Bokeljska Penelopa. Janueta je, čekajući dvadeset godina svog muža da se vrati sa dalekih putovanja, zlatnim i srebrnim nitima i vlasima svoje kose izvezla sliku gornjeg dijela spomenute slike na glavnom oltaru. Na izvezenoj slici vidljivi su tragovi starenja žene koja nikad nije gubila nadu da će se ponovo sresti sa svojim voljenim mužem.

Put smo nastavili prema Kotoru gdje smo uz vodiča obišli Stari grad koji je omeđen veličanstvenim zidinama. Zidine se produžavaju prema brdu Svetog Ivana u ukupnoj dužini od 4,5 kilometara. Odlučili smo se uspeti na ove zidine, ali neki drugi puta. Vodič nas je upozorio da u Kotor ne valja doći na jedan dan. No, budući da nismo imali izbora, dobili smo ovu rutu: Trgom od oružja desno, do Trg od brašna, pa nadalje do Katedrale, onda lijevo, kroz more ljudi, do Pomorskog muzeja, i dalje, istom ulicom do pravoslavnih crkava Sv. Luke i Nikole, pa ulijevo, ulicom Istok - Zapad, opet do glavnog gradskog Trga od oružja, usput razgledavajući stotine palača koje su obnovljene u baroknom stilu. Posebno je zanimljiva priča o tornju za sat koji je nastao 1602. godine, ali se pretpostavlja da građevina nije bila završena u vrijeme potresa 1667. Godine. Već tada se toranj znatno nakrivio prema zapadu i moru. Kasnije se pokušavalo daljim zidanjem ispraviti ovaj nedostatak, ali se toranj nakon katastrofalnog zemljotresa 1979. godine ponovo iskrivio i danas je nakrivljen oko 20 cm.

Put smo nastavili, ali i završili u Budvi, gradu koji se smatra jednim od najstarijih naselja na Jadranu. Nakon ručka i ispijanja kave, „napunili smo baterije“ i krenuli u šetnju ovim prekrasnim gradom. Urbani prostor grada odiše jedinstvom, zahvaljujući skladu ulica i trgova iz srednjeg vijeka. Hodajući ulicama okruženi ste zidinama, kamenim kućama, kulama i gradskim kapijama. Tu su smještene brojne galerije, suvenirnice, kafići i restorani. Nismo imali izbora pa smo se ipak odlučili počastiti kojim suvenirom i knjigom – pa ipak smo mi danas ovdje turisti. Puni dojmova i planova za ponovni dolazak na ovaj prekrasan prostor, vratili smo se u kući u večernjim satima.