Sljedeća je postaja bila u Pomorskome muzeju u Orebiću.

Orebić je u prošlosti bio poznat kao mjesto pomoraca. Ovo je mjesto dalo više od dvije tisuće pomoraca, a od toga dvjesto i pedeset kapetana. Orebićani se nakon pojave parobroda nisu mirili sa spoznajom da će njihovi tradicionalni drveni jedrenjaci, kojima su oduvijek bili vjerni, otići u zaborav. To je nažalost bila glavna prekretnica u padu interesa za pomorstvo u ovome kraju.  Glavni pokretač ideje otvaranja Pomorskoga muzeja u Orebiću bio je povjesničar Cvito Fisković 1956. godine.

Posljednja je postaja jednodnevnoga izleta bio posjet Korčuli. Ovo je ujedno rodno mjesto Marka Pola (1254.-1324.), poznatoga istraživača, trgovca i putopisca iz čijih smo putopisa saznali da je u drugoj polovici 13. stoljeća prošao dalek put od Venecije, preko Bliskoga istoka pa sve do Kine na Dalekom istoku. Marko Polo je Europljane upoznao s nekim začinima kao što su đumbir, cimet, klinčić, muškatni oraščić i papar koji otada postaju neizostavni element svih kuhinja na zapadu. Zahvaljujući ovom slavnom Korčulaninu, Europljani su upoznati i s porculanom koji je također, poput baruta i kompasa, došao iz daleke Kine.

Učenici su se upoznali i s krilatim lavom kao simbolom Venecije koja je upravljala Korčulom od 1420. pa sve do svoje propasti 1797. godine. Poznati je Korčulanin Vinko Foretić u Dubrovniku radio kao gimnazijski profesor te arhivist u Državnom arhivu.

Učenici su nakon slobodnog vremena, razgledavanja korčulanskih uličica i crkvica krenuli prema Orašcu. U Orašac su stigli u kasnim poslijepodnevnim satima.